Struktura kopnene vojske

 Struktura rimske vojske bila je izrazito organizirana i prilagođena potrebama različitih razdoblja. U vrijeme kasne Republike i ranog Carstva, osnovna jedinica rimske vojske bila je legija, koja je brojila oko 4.800 do 5.200 vojnika. Svaka legija bila je podijeljena na deset kohorti, dok je svaka kohorta sadržavala šest centurija, koje su brojale po 80 vojnika. Najmanja jedinica bila je contubernium, skupina od osam vojnika koji su dijelili šator i osnovnu opremu.
Na čelu legije nalazio se legatus legionis, iskusni zapovjednik, obično senatorskog ranga. Njegov tim činili su tribuni, viši časnici, te centurioni, koji su bili odgovorni za disciplinu i vođenje vojnika na terenu. Najugledniji među centurionima bio je primus pilus, prvi centurion legije, koji je imao značajan utjecaj na svakodnevno djelovanje postrojbi.
Osim legija, rimska vojska uključivala je i pomoćne jedinice (auxilia), koje su bile sastavljene od savezničkih ili ne-rimskih vojnika. Te jedinice pružale su specijalizirane sposobnosti, poput lake pješadije, strijelaca ili konjice. Pomagači su često dobivali rimsko građanstvo nakon službe, čime su bili motivirani za odanost i hrabrost.
Rimska vojska također je posjedovala izvanredne inženjerske jedinice, koje su bile ključne za gradnju cesta, utvrda, mostova i opsadnih strojeva. Te sposobnosti omogućile su brzu mobilizaciju trupa i učinkovito opsjedanje neprijateljskih gradova. Uz to, vojska je imala podršku logističkih i medicinskih timova, čime se osiguravala stalna opskrba i zdravstvena skrb za vojnike.
Ova jasno definirana struktura bila je temelj uspjeha rimske vojske, čineći je jednom od najmoćnijih i najefikasnijih vojnih sila u povijesti. Njezin model organizacije ostavio je dubok trag u vojnoj povijesti, služeći kao inspiracija budućim vojnim sustavima.